Villa RADAN JABUKOVAC

autori / Amira Čaušević, Saša Košutić

fotografije / arhiva

investitor / privatni

o projektu /

Villa Radan, na Jabukovcu, nastala je između dva rata, a potpisuje ju Vladimir Šterk, 1932.g. U svojih skoro 90 godina postojanja, zbog prenamjene prostora, vila je doživjela brojne interijerske promjene. U zadnjoj fazi ovdje se nalazio Austrijski konzulat nakon čijeg iseljenja kuća ostaje zapuštena. Tako je uz osnovni projektantski zadatak bila potrebna temeljna sanacija vitalnih elemenata, poput instalacija, termo i hidroizolacija.

Kao vrijedan primjer hrvatske moderne, između dva rata, ova je kuća zaštićena kao spomenik kulture. No, upravo je kolizija zatečenoga stanja i onog što treba zaštititi donijela radikalni prijedlog arhitekata: ogoliti sve do konstrukcije kako bi se ponovo otkrio originalni arhitektonski potpis. S obzirom na vraćanje stambene namjene, projektom novog uređenja nastojalo se zadržati što više od njegove prostorne fluidnosti te ga ujedno oplemeniti sadržajima za ugodno, moderno stanovanje mlade obitelji.

Ulično je pročelje čisto i kroz pretežno transparentnu ogradu prolazniku, umjesto simetrije i ukrasa toliko karakterističnih za susjedne objekte, nudi asimetriju i ravnotežu geometrijskih volumena.

Visoko prizemlje, glavna je etaža namijenjena za stanovanje: veliki dnevni boravak, u kojem je zadržan originalni otvoreni kamin, otvara se prema biblioteci koja se smjestila u otvorenom prostoru dimenzijom raskošnog zavojitog stubišta. Jednostavnost izvornog arhitektonskog izričaja čita se u novom interijeru. Detalji recentno ukomponiranih elemenata, u službi funkcije i ugodnosti stanovanja, visokog su standarda primjereno današnjem vremenu, a istovremeno oblikovanjem nenametljivi i suzdržani.

Nekadašnja "soba gospodina", koju od vrta na južnoj strani dijeli polukružni zid s velikim horizontalnim otvorom, postala je blagovaona. Gotovo asketski namještena, bez suvišnih detalja, ova je prostorija najraskošnija dnevnim svjetlom. Njen ravni krov-terasa spavaonica je na prvoj etaži. Zajedno s pripadajućim sanitarijama spavaonice su u odijeljenom prostoru rezerviranom za obitelj. U njima je dopušten koji komad namještaja više, upravo toliko da zadovolji udobniju funkcionalnost prostora.

Bjelina vanjskog oplošja kuće dominira i u njezinoj unutrašnjosti, uz tople tonove svijetlog drveta, te prevladavajuće smeđe tonove namještaja i tekstila. Kamene obloge u sanitarijama svojim su šarama i koloritom, nasuprot jednostavnosti oblikovanja, svojevrstan ustupak luksuzu primjerenom kući ovih dimenzija. Na zadnjoj, 2. etaži, namijenjenoj obitelji, ali i gostima, uvučeni volumeni zatvorenog prostora daju više mjesta otvorenim terasama. Obnovom se južna loggia zatvorila uvučenom staklenom stijenom, što ne narušava njezin karakter loggie, istovremeno pružajući zaštitu vremenskih utjecaja, naročito neugodnog sjevernog vjetra s Medvednice.

Najživlji prostor kuće je svakako suterenska etaža koja se otvara prema vrtu, u kojoj se uz prostor manjeg dnevnog boravka i potpuno opremljene kuhinje nalazi i prostor za tjelovježbu. Uz obnovljeni otvoreni bazen nalazi se natkriveni prostor za ljetni boravak, što je jedina nova građevina na parceli. Polukružni, dominantni volumen na dvorišnoj strani kuće, unutar kojeg se nalazi blagovaona, doima se poput lebdećeg komandnog mosta. Brodski karakter, upotpunjavaju ograde od horizontalnih cijevi, a vanjsko zavojito stubište, svojevrsna je replika unutarnje okosnice kuće. Oblikovanje i karakter izvorne arhitekture oživjeli su oplemenjeni ovom obnovom. Štoviše, novo je ruho ne samo vratilo ovoj ljepotici stari sjaj već joj je i dalo pečat dugovječnosti.